Razvod i restrukturiranje obitelji koje nakon toga slijedi može imati posljedice i za djecu. Logično je za pretpostaviti da se većina roditelja brine o učinku koji će razvod braka ostaviti na njihovu djecu, te da se pitaju kako zaštiti djecu kada je razvod pred vratima. Razvod može za djecu biti stresan događaj te ona mogu patiti od niza simptoma poput tuge, ljutnje, agresije, neposlušnosti, teškoća sa spavanjem, lošije koncentracije u školi itd. Naravno ukoliko je zajednički život roditelja bio obilježen čestim sukobima, svađama ili čak nasiljem, onda razvod braka za djecu može značiti smanjene stresa i olakšanje. Istraživanja pokazuju da se većina djece dobro prilagode novonastalim okolnostima unutar dvije godine nakon razvoda braka. Većina djece se uspije prilagoditi bez terapeutskih intervencija, ali neka djeca mogu iskazivati određene teškoće glede prilagodbe na novu obiteljsku situaciju. Ta se vjerojatnost povećava ako su roditelji u međusobnom konfliktu te su izloženi visokoj razini stresa zbog konflikta. Takva situacija može utjecati na emocionalnu prilagodbu djeteta, kao i na odnos između roditelja i djeteta.
Djeca u pravilu vole rutinu jer im ona daje osjećaj sigurnosti i stabilnosti. Zato, kada planirate razvod braka i sve promjene koje takva odluka donosi, pokušajte u te planove unijeti što je moguće manje promjena za djecu. To npr. znači da treba djetetu ako je ikako moguće omogućiti da nastavi živjeti u istom stambenom prostoru u kojem je živjelo i prije razvoda, da nastavi pohađati istu školu…itd. Nekada naravno to nije moguće zbog raznih objektivnih razloga. Kada su promjene nužne, pokušajte djeci smanjiti negativni doživljaj istih. To može značiti npr. da ćete novu dječju sobu urediti na vrlo sličan način kakva je bila i prethodna, ili sačuvati neke rituale koje je dijete imalo tijekom zajedničkog života roditelja (npr. ako je dijete naviklo da mu tata pročita priču prije spavanja, može mu je pročitati i preko telefona).
Razvod braka može imati i pozitivan utjecaj na djecu. Kao što smo već spomenuli, ukoliko dijete živi u disfunkcionalnoj obitelji u kojoj su tenzije i svađe kontinuirana pojava, razvod će doprinijeti smanjenju stresa. Kada se roditelji oslobode tenzija i sukoba, i dijete će postati smirenije i opuštenije. Nadalje, djeca kroz iskustvo razvoda mogu postati otpornija, prilagodljivija i samostalnija, te imati veću razinu empatije i razumijevanja za probleme u drugim obiteljima. Nakon razvoda braka postoji vjerojatnost da će dijete provoditi više kvalitetnog vremena sa oba roditelja, jer će se svaki roditelj u vremenu koje provodi sa djetetom u potpunosti fokusirati na nju/njega. Također postoji mogućnost da će razviti čvršći odnos sa bratom ili sestrom jer ih oni najbolje razumiju u toj situaciji.
Dob djeteta značajno utječe na to kako će doživjeti razvod:
Djeca predškolske dobi na kognitivnoj razini teže shvaćaju pojam razvoda, pa na odlazak jednog roditelja reagiraju sa određenom dozom zbunjenosti. U slučaju nerazumijevanja toga što se događa, može se javiti strah (npr. da će i drugi roditelj otići), ili mogu imati osjećaj krivnje u smislu da su oni odgovorni zbog toga što je jedan roditelj otišao. Kod djece niže životne dobi nije neuobičajena regresija u ranije faze razvoja.
Djeca školske dobi imaju veću razinu kognitivne zrelosti i bolje razumiju pojam razvoda braka. No to razumijevanje može dovesti do toga da žaluju za gubitkom obitelji kakva je bila prije razvoda, pa su osjećaji tuge i depresije uobičajeni. Manje su sklona sebe kriviti za razvod, već za to krive roditelje, pa prema tome nije neuobičajeno da osjećaju ljutnju prema jednom ili oba roditelja.
Na adolescente u prosjeku razvod utječe manje direktno, s obzirom da su oni više orijentirani na vršnjačke skupine te manje ovisni o obitelji za razliku od mlađe djece. Adolescenti također mogu osjećati ljutnju prema jednom ili oba roditelja. S obzirom da su usredotočeni i na vlastite emocionalne veze tj. odnose, razvod braka roditelja može dovesti do toga da propitkuju vlastite mogućnost za ostvarivanjem dugotrajne i stabilne veze sa svojim partnerima.
Faktori poput: odsustvo jednog od roditelja (onog s kojim dijete ne živi), prilagodba roditelja s kojim je dijete ostalo živjeti, sukobi i konfliktni odnosi između roditelja, ekonomske teškoće i razina stresa svakodnevnog života pokazale su se kao ključni faktori glede toga na koji način će razvod imati utjecaja na djecu.
Ukoliko značajno opadne kvantiteta i kvaliteta djetetovog odnosa sa onim roditeljem s kojim ne živi, to potencijalno postaje rizični faktor za dijete pogođeno odsustvom jednog roditelja. Neka istraživanja su pokazala da djeca koja su zbog smrti izgubila jednog od roditelja pokazuju slične probleme kao djeca koja su roditelja „izgubila“ kroz razvod braka. Održavanje bliskog odnosa sa oba roditelja pokazao se važnim faktorom koji utječe na bolju prilagodbu djeteta nakon razvoda braka.
Visoka razina konflikta među roditeljima, bila ona otvorena ili prikrivena, predstavlja veliki izvor stresa za dijete. Nadalje, roditelji koji se intenzivno svađaju ili čak pribjegavaju fizičkom nasilju uče djecu da su svađe i konflikti način rješavanja sukoba. Djeca u takvim situacijama često nemaju način da nauče alternativne metode rješavanja sukoba, poput pregovaranja i dolaženja do kompromisa. Time je dijete lišeno važnih socijalnih vještina što mu može otežavati npr. stvaranje i održavanje prijateljstva.
Što je važno znati?
- supružnici trebaju razdvojiti partnerski odnos od roditeljskog
- nakon prestanka zajedničkog života, roditelji trebaju nastaviti redovito komunicirati glede pitanja koja se odnose na djecu i trebaju imati usuglašene odgojne stavove
- djeca se ne bi trebala emocionalno opterećivati sa stvarima koji se odnose na partnerski odnos roditelja
- djeca se ne bi trebala na posredan ni neposredan način uvlačiti u bilo koju vrstu konflikta koji postoji među (bivšim) supružnicima, jer to u njima izaziva konflikt lojalnosti
- pravo je djeteta da nakon razvoda braka nastavi održavati odnose s oba roditelja
- pitanja materijalnog uzdržavanja djeteta te susreta i druženja s roditeljem s kojim dijete ne živi, moraju se razgraničiti
(ukoliko roditelj ne plaća za uzdržavanje djeteta, ne može ga se „kazniti“ na način da mu se uskraćuje pravo da viđa dijete, jer time zapravo uskraćujemo pravo djetetu da viđa roditelja. Pitanja neplaćanja uzdržavanja rješavaju se pravnim mehanizmima koji nam stoje na raspolaganju)
PRIPREMITE SE ZA PRAKTIČNA PITANJA KOJE ĆE VAM DIJETE POSTAVLJATI.
Dijete će željeti znati gdje će živjeti, što će biti s kućnim ljubimcem, u koju školu će ići, tko će dolaziti po njega u školu…. i još niz drugih pitanja. Ne možete se pripremiti na sva pitanja, no morate imati jasnu predodžbu o tome kako će izgledati vaš život i život vašeg djeteta. Također, uključite dijete u planiranje sitnica i pitajte ga što bi ono željelo.
MORATE ISPLANIRATI ŠTO ĆETE UČINITI KAKO BI SE DIJETE EMOCIONALNO OSJEĆALO SIGURNIM.
Možete očekivati da će vaše dijete ispočetka biti uznemireno i tužno. To je u redu i normalno. Ne smijete biti tužni i uznemireni zato jer je dijete tužno i uznemireno. Poštujte djetetove osjećaje i nemojte pokušavati učiniti da njegovi osjećaji nestanu. Potaknite ga da priča o tome kako se osjeća, no imajte na umu da možda neće htjeti razgovarati o tome. Dopustite mu da se nosi s događajima na svoj način, i potičite ga da vam postavlja pitanja.
GOVORITE DJETETU ISTINU.
Naravno da ćete priču morati prilagoditi djetetovoj dobi. Rekavši djetetu da se razvodite, poljuljali ste njegov/njezin svijet. Nemojte ga dodatno poljuljati time što ćete djetetu reći jednu verziju priče, a ono samo će vrlo brzo otkriti istinu koja je bitno drugačija od prvobitne priče. Npr. ako dijete nakon razvoda neće često viđati jednog od roditelja, treba ga na to pripremiti. Nikada ne smijete reći da će se nešto dogoditi ako znate da će ispasti drugačije.
NE STAVLJAJTE DIJETE U SREDIŠTE VAŠIH PARTNERSKIH RAZMIRICA.
To je jedan od najvažnijih pravila, a ujedno i jedno koje se najviše krši. Što god loše mislili o svom supružniku, ne navodite dijete da misli da je njegov roditelj loš. To će mu samo udvostručiti osjećaj gubitka – ne samo da je izgubio cjelovitu obitelj već i osjećaj da su oba roditelja dobre osobe.
Zašto biste željeli to učiniti svom djetetu? Što god mislili o svom suprugu kao partneru, u djetetovom je najboljem interesu da čuje od vas kako je njegov roditelj dobar roditelj, ČAK I AKO smatrate da bi mogao biti i mnogo bolji. To je dobro i za vas i za vaše dijete.
Evo kako to djeluje: djetetu je neugodno kada čuje kako blatite drugog roditelja. Na emocionalnoj razini ono zna da mu nešto oduzimate. Tim više jer se ružne stvari koje govorite o drugom roditelju ne poklapaju s onime što je ono doživjelo od tog roditelja.
Roditelji katkad pitaju: „Što da učinim ako saznam da moj bivši suprug ružno govori o meni pred djetetom?“
Kao prvo, ne vraćajte istom mjerom i ne blatite bivšeg partnera pred djetetom. Umjesto toga, postanite glas razuma i perspektive, osoba koja će djetetu objasniti stvari. Možete reći djetetu nešto poput: „Znaš, kada se mame i tate razvedu, katkad se toliko razljute jedno na drugoga da se jednostavno žele ispuhati i povrijediti jedno drugoga, iako znaju da to nije u redu.“ Time ste postali sigurno utočište svom djetetu, osoba kojoj će doći kada mu nešto neće biti jasno.
Najomiljeniji roditelj nije onaj koji najviše blati drugog roditelja niti onaj koji kupuje najljepše i najskuplje darove, već onaj s kojim dijete može najopuštenije razgovarati i onaj s kojim je djetetu najugodnije.
KADA SE SLOŽITE OKO PRIČE I O TOME NA KOJI NAČIN ĆETE RJEŠAVATI DJETETOVE POTREBE, TADA JE VRIJEME DA DJETETU KAŽETE DA ĆETE SE RAZVESTI.
Za razvod biste djetetu trebali reći u trenutku kada mu se dogodilo nešto dobro, npr. nakon što je pojeo svoj omiljeni obrok. Razgovor biste trebali obaviti na mjestu na kojemu vas nitko neće prekidati. Ne držite dugačke govore. Recite nešto poput: „Znam da si čula da se u zadnje vrijeme mama i tata puno svađaju. Učinili smo sve što smo mogli da riješimo probleme, ali nismo uspjeli u tome. Zato smo se odlučili razvesti. Vidjet ćeš da će na posljetku sve biti u redu. Tebi će biti dobro i svi ćemo biti dobro. Oboje te jako volimo i uvijek ćemo te voljeti. Ti ćeš uvijek biti najvažniji dio našeg života i uvijek ćeš biti s jednim od nas dvoje i provodit ćeš vrijeme sa svakim od nas. Ovo što se dogodilo nije ničija pogreška, a pogotovo ni na koji način nije tvoja pogreška.“
Nakon toga recite svom djetetu da sigurno ima puno pitanja i da osjeća razne stvari i da ste spremni razgovarati o svemu što mu leži na srcu – sada ili kad god to ono želi.
BUDITE SPREMNI NA TO DA SE NOSITE S POSLJEDICAMA SVOJEG RAZVODA.
Objavljivanje vijesti o razvodu tek je početak. Djeca u tom periodu često nazaduju, u smislu da se počnu ponašati na način koji su već prerasli. Morate biti strpljivi. Djeca prije svega moraju „probaviti“ sve što se događa. Potom, nakon što se prašina slegne, moraju doživjeti situacije koje će im pokazati da se stvari odvijaju onako kako ste im obećali i da će s njima doista sve biti u redu. Taj period može potrajati i godinu dana, zato ponavljamo – budite strpljivi. Provodite sa svojim djetetom što je moguće više vremena. Budite osjetljivi na njegove/njezine potrebe, no istovremeno pazite da ne razmazite svoje dijete. Ako je ranije imalo kućanske obveze, neka ih ima i dalje. Provodite sva ustaljena pravila.
NE ZABORAVITE:
Nemojte pred djetetom blatiti jedno drugo
Nemojte se pred djetetom svađati oko stvari koje imaju veze s njim/njom (npr. tko će platiti školski izlet)
Nemojte se duriti na dijete nakon što provede vrijeme sa svojim drugim roditeljem
Nemojte se koristiti djetetom da povrijedite bivšeg partnera
Nemojte se djetetom služiti kao glasnikom pri rješavanju problema s drugim roditeljem
Autorica teksta: Iva Žic
Literatura: http://futureofchildren.org/futureofchildren/publications/docs/04_01_FullJournal.pdf
Mira Kirshenbaum „Kada se dobri ljudi upuste u ljubavnu aferu“