Nitko ne ulazi u brak s namjerom da će se razvesti. Usprkos tome, razvod braka je sve učestalija društvena pojava koja pogađa mnoge obitelji. Statistika kaže da se danas u Hrvatskoj razvede otprilike svaki treći brak, što razvod braka čini praktički jednako uobičajenom pojavom kao i njegovo sklapanje. Raspad bračne zajednice i razvod su emocionalno bolni životni događaji, no postoje načini kako se rastati na „zdrav“ način“, tj. kako da razvod prođe što bezbolnije, uz što manje stresa i sukoba. Bračni krah u ljudima može izazvati čitav spektar različitih emocija: tugu, ljutnju, strah, osjećaj da smo izdani ili odbačeni, razočarenje, ravnodušnost ili apatiju. To je sve normalno. Kada nas preplave intenzivne emocije važno je dopustiti sami sebi da ih osjetimo, umjesto da ih potiskujemo ili racionaliziramo.
S obzirom da često možemo čuti kako je razvod bolji od lošeg braka, postavlja se pitanje zbog čega je razvod toliko emocionalno bolan životni događaj, čak i kada nam je jasno da ta zajednica više nije za nas dobra, da više nismo sretni i da nešto moramo promijeniti? Zašto se osjećamo kao da nam je netko izvukao tlo pod nogama?
Prije svega valja uzeti u obzir kako odluka o razvodu često nije zajednička. U situaciji kada jedan supružnik dulje vrijeme razmišlja o razvodu te se na koncu i odluči to pokrenuti, za nju/njega je prilagodba na novu situaciju započela ranije te je osoba samim time i na emocionalnoj te psihološkoj razini odradila jedan dio separacijskog procesa. Inicijator razvoda je time u povoljnijoj situaciji. S druge strane za onu drugu osobu koja je odjednom suočena sa činjenicom razvoda to može predstavljati silan šok. Takva situacija može biti izuzetno bolna ukoliko primijetimo da dok se mi još nalazimo u fazi akutnog šoka, ona druga strana se žuri da čim prije krene dalje sa svojim životom. Sve to može izazvati dubok osjećaj odbačenosti i povrijeđenosti.
Privrženost koja se kroz godine zajedničkog života stvara među partnerima također igra važnu ulogu. Privrženost se definira kao duboka i trajna emocionalna veza između pojedinca i drugih bliskih osoba iz njegove/njezine okoline. Općenito govoreći – što smo bili dublje povezani s partnerom i što je razvijeniji osjećaj privrženosti, to je separacija traumatičnija. Na neki način kroz razvod braka gubimo osobu koju smo voljeli, a svaki gubitak za sobom donosi i proces žalovanja. Gubitak je gubitak, bez obzira da li smo izgubili osobu kroz smrt ili razvod. Stoga si dopustite da prođete kroz proces žalovanja i nemojte se loše osjećati zbog toga. Više o fazama žalovanja možete pronaći na sljedećem linku: http://grief.com/the-five-stages-of-grief/
Sa razvodom braka raspada se i naša vizija budućnosti. Većina ljudi na žalost ne živi u sadašnjem trenutku već im je um zaokupljen time što će biti sutra, idući mjesec, za godinu dana, za pet godina… Često žrtvujemo sadašnjost u ime neke nedefinirane budućnosti. S partnerom radimo planove za budućnost, a ne primjećujemo da odnos pati sada i ovdje. I onda se odjednom sve raspadne, a time i naši planovi. Odjednom shvatimo da će nam život za 5 ili 10 godina izgledati značajno drugačije od onoga kako smo zamišljali. Tada se vraćamo u prošlost i vrtimo priču, pitamo se gdje su stvari pošle po krivu, što smo mogli učiniti drugačije. No također moramo i otpustiti viziju budućnosti kakvu smo imali. Razvod braka ponekad znači da moramo i sami sebe ponovno definirati, pogotovo ako smo dugo vremena bili u vezi/braku i doživljavali sebe kao dio para. Otpustiti neke stare ideje, izgraditi nov osjećaj identiteta zaista nije lak zadatak te stoga nije čudno da razvod često znači „početi život ispočetka“.
Ukoliko imate djecu, to naravno dodatno komplicira stvari te je osjećaj odgovornosti i tuge zbog gubitka cjelovite obitelji dodatno naglašen iz vaše uloge roditelja. Možda ćete imati osjećaj krivnje zbog djece, možda ćete misliti da niste učinili dovoljno da im stvorite „savršenu“ obitelj kakvu ste planirali. No imajte na umu da „savršene obitelji“ ne postoje, već postoje naši mentalni koncepti o tome.
I naposljetku, možemo se osjećati kao gubitnik. Ne samo da smo izgubili važnu osobu, nego se pritom osjećamo kao da smo podbacili u važnom životnom zadatku. Pa iako je razvod braka danas lišen stigme kakvu je imao u prošlosti, i dalje to za mnoge osobe može biti izvor osjećaja srama, osjećaja da nismo uspjeli, da smo podbacili, da smo u nečem pogriješili… itd.
Iako nam se u teškim trenucima može činiti kao da nam se čitav svijet raspada, razvod braka nipošto nije kraj našeg života, ali je u svakom slučaju kraj jednog životnog perioda. No svaki kraj znači i novi početak. Najvažnije od svega jest da osvijestite da prolazite kroz težak i emocionalno zahtjevan životni događaj i da ćete trebati određeni vremenski period psihološke prilagodbe na novu životnu situaciju. Takve stresne situacije često budu „okidači“ za neke naše stare obrasce. Primjerice osjećaj odbačenosti koji osjećate sada, ako malo dublje pogledate u sebe, može biti povezan sa starim, možda već zaboravljenim osjećajem odbačenosti koji ste doživjeli primjerice dok ste bili dijete – možda ste se osjećali odbačeno od strane svoje obitelji ili vršnjačke skupine. Dijete u vama će ponovno početi tugovati, a da toga nećete biti ni svjesni. Zato je važno da osvijestite svoje emocije i obrasce koji vam se javljaju. Ukoliko osjećate da ne možete sami, potražite pomoć stručnjaka/terapeuta. Dajte si vremena za emocionalni oporavak i iscjeljenje. Na taj način ćete najbolje učiniti za sebe i za vašu okolinu (uključujući i djecu ukoliko ih imate).
Kako dolazi do razvoda braka? To nije događaj koji se desi „preko noći“, već je kulminacija procesa koji se odvijao kroz duži vremenski period.
Put prema razvodu braka obično se odvija u nekoliko etapa koje možemo opisati na sljedeći način (Kessler, 1985.):
- faza: Nestanak iluzije o partneru
- partneri uviđaju svoju međusobnu različitost (u percepciji određenih stvari i događaja, vrijednosti, pogleda na život, stavova..itd) te to dovodi do sve češćih sukoba
- u ovoj fazi partneri još uvijek prividno funkcioniraju u svakodnevnom životu
- sve je veća koncentracija na različitosti i negativnosti partnera
- sve je manja međusobna privlačnost i atraktivnost partnera
- ne zaustavi li se ovaj proces, slijedi daljnje urušavanje odnosa
- faza: Erozija odnosa – emotivni razvod
- da bi smanjili bol partneri se emocionalno povlače
- sve je manja međusobna zainteresiranost
- pozitivne strane odnosa se ne primjećuju, a negativne se naglašavaju
- česte reakcije na ovakvo stanje su depresija i psihosomatski simptomi
- često se prema van prikriva stvarno stanje odnosa
- o samom razvodu partneri još ne žele razmišljati
- faza: Emotivno razdvajanje
- stvarni emocionalni odnosi su mrtvi
- među partnerima vlada emocionalna hladnoća i ravnodušnost
- povlače se u sebe i izbjegavaju svaki dodir
- svijest o uzaludnosti sve je jasnija i počinje maštanje o samostalnom životu
- povremeni impulsi jednog ili drugog za povratkom izgubljenog zajedništva – nema li odgovora, brzo povlačenje i rezignacija
- faza: Fizičko razdvajanje
- napuštanje zajedničkog doma i partnera
- onaj koji je ostavljen proživljava značajan stres s obzirom da se našao sam u posve novom životu
- to je faza teških i intenzivnih emocija: strah, neizvjesnost oko budućnosti, osjećaj izdaje, odbačenosti, krivnje, usamljenosti, ali kod nekih partnera i osjećaj olakšanja
Često partneri nisu u istim fazama, a samim time nisu niti u istom emotivnom stanju glede braka tj. veze. Dok jedan partner može biti u trećoj fazi, drugi može biti tek u prvoj. Jedan partner je možda već donio odluku o razvodu, a drugi još nije niti pomišljao na to. Partner koji je u ranijoj fazi može činjenicu fizičkog razdvajanja doživjeti kao veliki šok, i tek je na početku svog procesa psihološkog prihvaćanja razvoda, dok je drugi partner već na samom kraju tog procesa. Takve situacije mogu biti vrlo stresne i bolne za onog partnera koji je u ranijoj fazi ili možda čak nije niti doživljavao odnos kriznim.
Ono što može pomoći je da na razvod braka ne gledamo kao na bitku. U trenucima raspada bračnog zajedništva možda zadnja stvar koju želite učiniti jest sjesti sa svojim/svojom uskoro-bivšim-suprugom. Međutim suradnja, komunikacija i dogovor mogu razvod braka učiniti manje stresnim, manje konfliktnim i općenito zdravijim procesom za sve uključene, uključujući i djecu.
Obiteljska medijacija je korisna alternativa dugotrajnim (i skupim – emotivno i financijski) sudskim postupcima. Pokušaj da sami riješite probleme možda nije najmudriji potez te postoji mogućnost da se nađete u frustrirajućoj situaciji, s obzirom da problemi koji su doprinijeli razvodu braka imaju tendenciju ponovno isplivati na površinu tijekom pregovaranja u procesu razvoda. Medijacija ima potencijal da bude korisna u smislu emocionalne satisfakcije, odnosa među supružnicima i potreba djece.
Autorica teksta: Iva Žic
Literatura: http://divorcesupport.about.com/od/copingandemotionalissue/f/Why-Is-Divorce-So-Emotionally-Painful.htm